Svaka životinja je dragocena i ima važnu ulogu u očuvanju ekosistema. Međutim, usled suočavanja sa ozbiljnim izazovima poput klimatskih promena, zagađenjem okoline, sečom drveća i gubitkom staništa, mnoge životinje su postale ugrožene vrste u Srbiji.
Ugrožene životinje se bore za opstanak, a njihova budućnost zavisi od naših napora u zaštiti prirode. U nastavku ovog teksta koji je za vas pripremio WWF – magazin zanimljivih tema, pročitajte koje se to životinje nalaze na listi ugroženih i korake koje je potrebno preduzeti za očuvanje njihovih populacija.
Procena statusa ugroženosti vrsta
Procena statusa ugroženosti vrsta je proces kojim se identifikuje i ocenjuje stepen rizika sa kojim se različite vrste suočavaju u divljini. Ovaj proces ima za cilj klasifikaciju u različite kategorije ugroženosti, na osnovu različitih kriterijuma.
Najpre je potrebno prikupljanje obimnih podataka o svakoj vrsti. Tu spadaju informacije o brojnosti populacije, geografskoj rasprostranjenosti, njihovim staništima, pretnjama i drugim faktorima koji utiču na opstanak određene vrste.
Od strane Međunarodne Unije za očuvanje prirode (IUCN) su razvijeni široko priznati kriterijumi za procenu ugroženosti vrsta. Oni obuhvataju aspekte kao što su brzina opadanja i veličina populacije, rasprostranjenost, i kvalitet staništa.
Na osnovu ovih kriterijuma, vrste se klasifikuju u različite kategorije, kao što su „Na korak do ugroženosti“ „Ugrožene,“ i „Kritično ugrožene.“
Procena statusa može se vršiti kako na globalnom nivou tako i na regionalnim nivoima, uzimajući u obzir specifične karakteristike različitih regiona, što omogućava bolje usmeravanje zaštite na mestima gde je to najpotrebnije.
Identifikacija ugroženih životinja
Međunarodna unija za zaštitu prirode (IUCN) je objavila Crvenu listu životinja u cilju praćenja i identifikacije ugroženih životinja širom sveta. Na ovoj listi se nalate brojne vrste koje se suočavaju sa različitim problemima ugroženosti, a mogu se naći i životinje koje su već izumrle ili su u potpunosti istrebljene.
Republika Srbija takođe ima verziju ove liste, poznatu kao Crvena knjiga faune Srbije. Ova knjiga sadrži informacije o stanju vrsta na teritoriji Srbije i pruža informacije o vrstama koje su trenutno ranjive, kao i o onim koje su već izumrle u Srbiji.
Klasifikacija ugroženih vrsta
Ugrožene vrste se klasifikuju prema stepenu njihove ugroženosti, a ta klasifikacija često obuhvata dvije osnovne kategorije: „zaštićene divlje vrste“ i „strogo zaštićene divlje vrste“. Ove kategorije pomažu u boljem razumevanju stanja životinja i određivanju mera zaštite koje su potrebne.
Zaštićene divlje vrste se smatraju ugroženim, ali u manjoj meri nego strogo zaštićene vrste. Zaštita za ovu kategoriju obuhvata zakonske regulative i mere koje mogu uključivati zabrane lova, ribolova ili sakupljanja retkih životinja, a pridaje se i poseban statusa njihovim staništima radi očuvanja biološke raznolikosti.
Strogo zaštićene divlje vrste su u izuzetno ozbiljnom stanju ugroženosti i podležu najstrožim zakonodavnim i zaštitnim merama. Ove vrste su obično na ivici izumiranja i već su ozbiljno osetljive. Zakoni rigorozno zabranjuju ubijanje, hvatanje, posedovanje ili trgovinu ovim vrstama.
Koje su ugrožene životinje u Srbiji?
Usled promena koje ljudi čine kako bi poboljšali svoje životne uslove i razvili svoje društvo, mnoge životinje pate i suočavaju se sa nestankom.
Postoji niz sisavaca, gmizavaca, riba kao i zaštićene vrste ptica u Srbiji koje su osetljive, zbog čega su proglašene zaštićenim ili strogo zaštićenim radi njihove zaštite.
Zaštita ugroženih životinja je od suštinskog značaja radi očuvanja biološke raznovrsnosti i prirodnih ekosistema. Ovo je regulisano nizom zakona i propisa koji imaju za cilj očuvanje životinja.
Ovi zakoni i propisi regulišu lov, ribolov i pristup zaštićenim područjima kako bi se osiguralo da se ove vrste ne ugrožavaju, a istovremeno se promoviše održivo korišćenje prirodnih resursa i očuvanje divljih životinja i njihovih staništa.
Apolonov leptir (Parnassius apollo)
Apolonov leptir se može naći u planinskim regionima Evrope i Azije, uključujući Alpe, Karpate, Kavkaz i druge planinske lance. U Srbiji, prisutan je u planinskim staništima poput Nacionalnog parka Tara.
Ovaj impresivan leptir se često smatra simbolom lepote i ranjivosti prirode. Njegove krilate šare i svetle boje čine ga posebno privlačnim, ali uprkos svojoj atraktivnosti, brojnost ovog leptira opada širom Evrope.
Njihovo ugroženo stanje rezultat je degradacije prirodnih staništa i uticaja pesticida koji negativno utiču na biljke koje su izvor hrane za ovu vrstu. U Srbiji, ovi leptiri su zaštićeni kako bi se sačuvali od daljeg opadanja brojnosti.
Prdavac (Bombina bombina)
Prdavci su poznati po svom karakterističnom kvakavom zvuku koji proizvode tokom parenja, što im je i donelo ime. Njihovo prisustvo u ekosistemima može ukazivati na dobar kvalitet vodenih područja, jer su osetljivi na promene u okolini.
Prdavac je strogo zaštićen, kako bi se sprečilo dalje smanjenje brojnosti i pomoglo očuvanje ove ugrožene vrste životinja u Srbiji. Njihovo ugroženo stanje posledica je uništavanja njihovih prirodnih teritorija, kao što su močvare i vlažne livade, kao i usled promena u vodenim ekosistemima.
Stepski soko (Aquila nipalensis)
Ova ptica grabljivica nastanjuje stepsko i planinsko stanište u delovima Evrope, Azije i Severne Afrike. U Srbiji, može se pronaći u stepskim i planinskim regionima.
Njihova brojnost se suočava sa značajnim opadanjem. Njihovo ugroženo stanje rezultat je gubitka teritorije usled intenzivnog ljudskog delovanja, smanjenja broja plena i lova.
Mere zaštite se preduzimaju kako bi se sprečilo dalje smanjenje njihove populacije. U Srbiji, stepski soko je zaštićena vrsta kako bi se zaustavilo dalje smanjenje brojnosti i pomoglo očuvanje ove ptice grabljivice.
Lipljan (Thymallus thymallus)
Lipljani su ribe koje preferiraju čiste i hladne vode, i često se nalaze u brzacima i planinskim rekama, međutim populacija ove ribe je u opadanju zbog degradacije vodenih područja i zagađenja voda.
Ova ugroženost lipljana postala je zabrinjavajuća, a mere zaštite i očuvanja vodenih ekosistema postaju sve važnije kako njihova populacije ne bi doživela još veći pad.
Crni dazdevnjak (Tetrao tetrix)
Crni dazdevnjaci su bili čest prizor u srpskim močvarnim područjima. Međutim, njihova brojnost se smanjila zbog gubitka prirodnih teritorija i povećanog prisustva prepreka, poput puteva i železničkih pruga, koje ometaju njihove migracijske puteve.
Iako se ne suočavaju sa nestankom, situacija je ipak zabrinjavajuća i postoji potreba za daljim praćenjem i zaštitnim merama kako se ne bi smanjila populacija crnih dazdevnjaka u Srbiji.
Veliki tetreb (Tetrao urogallus)
Veliki tetrebovi obitavaju u šumskim regionima širom Evrope i delova Azije. Nekada su bili široko rasprostranjeni u Srbiji, ali su se s vremenom suočili sa smanjenjem brojnosti zbog gubitka staništa, prekomernog lova i uznemiravanja. Njihov ugroženi status je zabrinjavajuć i zahteva dalje napore za očuvanje ove vrste.
Patka njorka (Aythya nyroca)
Njorke su ptice selice koje putuju na impresivnim razdaljinama tokom svojih migracija. One prelaze hiljade kilometara, leteći između svojih gnezdilišta i zimovnika.
Njihova brojnost je doživela značajan pad zbog gubitka staništa, prekomernog lova i zagađenja voda. Status ove patke je postao zabrinjavajuć, i potrebno je preduzeti mere kako njihova populacija ne bi došla do daljeg pada i da bi se sačuvao njihov opstanak u Srbiji.
Beloglavi sup (Gyps fulvus)
Beloglavi supovi nastanjuju planinske i stenovite regione u Evropi, uključujući delove Srbije. Takođe je prisutna i u drugim delovima sveta, poput južne Evrope i Bliskog istoka.
Ove životinje igra važnu ulogu u ekosistemu jer se ponašaju kao prirodni čistači koji se hrane leševima. Iako se brojnost beloglavih supova povećala zahvaljujući programima zaštite i reintrodukciji, i dalje se smatraju ugroženim.
Njihov status je kritičan jer su se suočavali s ozbiljnim pretnjama u prošlosti, posebno trovanjem, gubitkom prirodnih sredina i smanjenjem broja plena. Mere zaštite su pomogle u očuvanju ove vrste, ali mere opreza i dalje treba da se preduzimaju kako bi se osiguralo da se ova zajednica beloglavih supova održi u Srbiji.
Orao krstaš (Aquila heliaca)
Njihov status je kritičan jer se smatraju vrstom koja je na rubu istrebljenja u zemlji. Trenutno, orao krstaš je zaštićen u Srbiji.
Orao krstaš je postao ugrožen zbog gubitka prirodnih sredina, uništavanja njihovih gnezdilišta i ilegalnog lova. Očuvanje ove vrste zahteva snažne napore zaštite kako bi se sprečilo dalje smanjenje brojnosti i osigurao opstanak orla krstaša u Srbiji.
Vidra (Lutra lutra)
Vidre su zaštićena vrsta, a postale su osetljive zbog degradacije njihovih rečnih staništa, zagađenja voda i narušavanja ekosistema.
Vidre su društvene životinje koje često žive u skupinama. Nažalost, smanjenje brojnosti i degradacija područja često dovode do izolacije ovih društava vidri, što dalje otežava njihov opstanak.
Naporima zaštite i očuvanja treba posvetiti pažnju kako bi se zaštitila ova osetljiva životinja i omogućio njihov oporavak.
Belonokta vetruska (Plecotus auritus)
Belonokta vetruska je jedna od retkih vrsta šišmiša koja se hrani isključivo insektima koji love iz vazduha, što je čini posebno zanimljivom. Njihova sposobnost da love insekte tokom noćnih letova doprinosi kontroli štetočina i očuvanju ekosistema.
Glavni razlozi za ugroženost ove vrste uključuju gubitak staništa, sa posebnim naglaskom na njihova mesta za letenje, kao i rizik od prometnih nesreća i bolesti koje pogađaju populaciju šišmiša. Očuvanje njihovih prirodnih područja i edukacija o važnosti ovih sisavaca ključni su faktori u naporima zaštite belonokte vetruske.
Velika droplja (Otis tarda)
Velika droplja je jedna od najvećih ptica u Evropi, a njihova veličina i šareno perje čine ih impresivnim pticama za posmatranje. Nažalost, suočavaju se sa ozbiljnim pretnjama u Srbiji i širom sveta, a njihova zaštita postaje sve važnija u cilju očuvanja ove impozantne vrste.
Njihov status je kritičan, jer je brojnost velikih droplji značajno smanjena. Glavni razlozi za njihovu ugroženost uključuju gubitak staništa, prekomerni lov i prometne nesreće koje često pogađaju ove ptice tokom njihove migracije. Ova ptica se nekada rasprostranjivala širom Evrope, Azije i Severne Afrike.
Ruska jesetra (Acipenser gueldenstaedtii)
Ove ribe su kritično osetljive, a njihov broj se smanjio drastično usled nelegalnog lova i prekomernog izlova, što je dovelo do ozbiljnog opadanja brojnosti.
Status ruske jesetre je kritičan, samim tim ona spada u kategoriju strogo zaštićenih vrsta u skladu sa zakonima o zaštiti prirode.
Njihova ugroženost postala je ozbiljna tokom proteklih decenija zbog nedostatka održivih mera zaštite i kontrole ribolova. Napore za očuvanje ruske jesetre zahtevaju strog nadzor nad ribolovom i mere zaštite staništa u rečnim ekosistemima.
Evropska jegulja (European Eel)
Populacija evropskih jegulja se suočava sa značajnim padom, što je posledica prepreka tokom njihove migracije duž reka, uključujući brane i druge vodne prepreke.
Trenutno, evropska jegulja spada u kategoriju vrsta pod strogom protekcijom u skladu sa zakonima o zaštiti prirode. Njihova ugroženost je postala sveprisutna tokom proteklih godina usled niza faktora koji ometaju njihovu prirodnu migraciju duž vodenih puteva Srbije.
Očuvanje njihovog područja i preduzimanje mera za smanjenje prepreka na njihovim migratornim putevima igraju ključnu ulogu u naporima za očuvanje evropske jegulje u Srbiji.
Šaran jesetra (Ship Sturgeon)
Šaran jesetra se suočio sa ozbiljnim smanjenjem brojnosti zbog prekomernog ribolova, uništavanja prirodnog područja i regulacije reka. Njen dugotrajni životni ciklus i spor reproduktivni proces doprinose otežanoj obnovi populacije.
Trenutno, šaran jesetra spada u kategoriju strogo zaštićenih, a zaštita i obnova staništa, kao i regulacija ribolova, od suštinskog su značaja za očuvanje šaran jesetre u Srbiji.
Tekunica (Neomys fodiens)
Tekunica se često nalazi na listama vrsta koje su pod određenom zaštitom u okviru zakona o zaštiti prirode, ali ovaj sisavac trenutno nije kritično ugrožena. Njihova brojnost se održava na nivou koji nije zabrinjavajući, ali se i dalje suočava sa određenim pretnjama.
Njene glavne pretnje uključuju gubitak vodenih staništa usled urbanizacije i promene korišćenja zemljišta. Očuvanje ovih područja i smanjenje zagađenja voda su ključni faktori da bi se očuvala populacija tekunica u zemlji.
Vuk (Canis lupus)
Zanimljivo je da je prekomeran lov i smanjenje brojnosti vukova bilo toliko ozbiljno da je Srbija donela akcioni plan za zaštitu ove vrste još 2007. godine. Ovo svedoči o ozbiljnom pristupu očuvanju vukova i potrebi da se zaštiti ravnoteža u ekosistemu.
Ugroženost vukova se pogoršala zbog smanjenja prirodnih staništa, prekomernog lova, i sukoba sa ljudima usled napada na stoku.
Balkanski ris (Lynx lynx balcanicus)
Populacija balkanskog risa je smanjena zbog gubitka njihovih prirodnih teritorija i ilegalnog lova. Nažalost, iako se preduzimaju napori da se zaštiti balkanski ris, on i dalje ostaje osetljiv na ugroženost. U Srbiji, Balkanski ris je zaštićen zakonima o zaštiti okoline i međunarodnim sporazumima.
Beli orao (Haliaeetus albicilla)
Beli orao je ugrožena vrsta u Srbiji, ali napori zaštite prirode, uključujući programe očuvanja područja i smanjenje direktnih pretnji su doprinele povećanju njihove brojnosti, pružajući nadu u oporavak ove ugrožene vrste.
Beli orlovi su postali ugrožene životinjske vrste usled gubitka prirodnih staništa i pretnji koje proizlaze iz ljudske aktivnosti i hobija koji utiču na njihova prirodna okruženja.
Mrki medved (Ursus arctos)
Brojnost mrkih medveda u Srbiji je znatno opala usled gubitka prirodnih područja zbog seče šuma, urbanizacije i poljoprivrede. Ovaj sisavac često dolazi u konflikt s ljudima, posebno kada tragaju za hranom u naseljenim područjima, što predstavlja izazov u očuvanju ove vrste.
Životinje na ivici nestanka u svetu
Životinje koje se nalaze na ivici nestanka širom sveta ili su već nestale, su dokaz kako su ljudske aktivnosti ozbiljno narušile ravnotežu prirode. Do sada je na teritoriji Srbije prema zvaničnim listama do sada izgubljeno 5 vrsti životinja, a to su mala droplja, tetreb ruževac, bela kanja, crni lešinar i orao bradan.
Među divljim vrstama koje se nalaze na ivice nestanka u svetu su beluga kitovi, sumatranski nosorozi, a tu su i amurski tigrovi, orangutani i mnogi drugi.
Da bi se sprečio njihov nestanak, potrebno je preduzeti odlučne i hitne mere, što uključuje očuvanje njihovih prirodnih područja, borbu protiv ilegalnog lova i trgovine, te promociju svesti o važnosti očuvanja biodiverziteta.
Na koji način se štite ugrožene vrste životinja?
Da bi se zaštitile ranjive vrste i očuvala biološku raznovrsnost, potrebno je preduzeti mere zaštite.
Jedan od načina su zakoni i propisi. Srbija je usvojila niz zakona i propisa koji regulišu zaštitu vrsta i njihovih staništa. To uključuje Zakon o zaštiti prirode, Zakon o lovstvu, Zakon o šumarstvu i mnoge druge. Ovi zakoni postavljaju okvir za očuvanje divljih vrsta, njihovih područja i očuvanje biodiverziteta.
Zaštićena područja igraju veliku ulogu u očuvanju životinja i prirodnih ekosistema, a održavanje Crvene listu ugroženih vrsta je važan alat za praćenje i upravljanje ugroženim vrstama.
Monitoring i istraživanje su od suštinskog značaja za očuvanje ugroženih vrsta. Sistematsko praćenje populacija može pomaći kod prikupljanje podataka o statusu i pretnjama, što će omogućiti strategije zaštite, a dugotrajno praćenje otkriva dinamiku populacija i pomaže donošenju odluka o njihovom očuvanju.
Pored toga, neophodno je i podizanje svesti javnosti o važnosti očuvanja biodiverziteta. Organizacije, institucije i nevladine organizacije provode kampanje i edukativne programe kako bi informisale ljude i motivisale ih da se pridruže naporima za zaštitu prirode. Kada je to moguće, potrebno je preduzeti mere da bi se životinje ponovo uvele na njihova prirodna staništa.
Srbija aktivno sarađuje sa međunarodnim organizacijama i partnerima kako bi zajednički radila na zaštiti osetljivih vrsta, što omogućava razmenu znanja i resursa u cilju očuvanja prirode.
Šta su zaštićena područja?
Zaštićena područja predstavljaju dragocene oaze prirodnog diverziteta i vrednosti ekosistema u ovoj zemlji. Ova područja imaju važnu ulogu u očuvanju biološke raznovrsnosti, očuvanju ekosistema i teritorija mnogih vrsta.
Takođe pružaju brojne ekološke prednosti, kao što su očuvanje vode, zemljišta i prirodnih pejzaža, i doprinose očuvanju prirodnih resursa na globalnom nivou.
Srbija ima bogatu istoriju zaštite okoline koja seže decenijama unazad. Prva zaštićena prirodna dobra datiraju iz 1949. godine, a Fruška gora je roglašena prvimnacionalnim parkom 1960. godine.
Na osnovu svoje geološke, biološke, ekosistemske i predeone raznovrsnosti, zaštićena područja se mogu svrstati u tri kategorije:
- I kategorija – zaštićeno područje međunarodnog, nacionalnog, odnosno izuzetnog značaja
- II kategorija – zaštićeno područje pokrajinskog/regionalnog, odnosno velikog značaja
- III kategorija – zaštićeno područje lokalnog značaja.
U zaštićenim područjima primenjuju se različiti režimi zaštite, koji variraju od stroge zaštite (Nivo I) gde su aktivnosti ograničene na minimum, do proaktivne zaštite (Nivo III) gde su dozvoljene kontrolisane aktivnosti koje se sprovode u skladu sa principima očuvanja okoline i održivog razvoja.
Pored navedenih kategorija, u postoji sedam različitih tipova zaštićenih područja, gde svaki tip ima specifičan cilj:
Strogi rezervati prirode su zaštićena područja s najvišim stepenom zaštite u cilju očuvanja prirodnih ekosistema i životinja. Pristup je obično rigorozno kontrolisan kako bi se minimalizovalo ljudsko mešanje.
Specijalni rezervati prirode su oblasti koje su zaštićene radi očuvanja specifičnih prirodnih karakteristika, kao što su geološki fenomeni, endemske vrste ili prirodne retkosti.
Nacionalni parkovi su velike zaštićene oblasti koje se održavaju radi očuvanja okoline i divljih životinja, a često nude i mogućnosti za obrazovanje i rekreaciju posetilaca.
Spomenici prirode označavaju posebne prirodne formacije ili pojedinačne vrste koje su zaštićene zbog svoje izuzetne vrednosti ili retkosti.
Zaštićena staništa su područja koja su zaštićena kako bi se očuvali određeni tipovi područja za život, kao što su močvare, šume ili travnjaci, i smanjili gubici biološke raznovrsnosti.
Predeli izuzetnih odlika su oblasti koje imaju posebne vrednosti za očuvanje ekosistema ili kulturne baštine i pažljivo su zaštićene kako bi se sačuvale te vrednosti.
Parkovi prirode su prostori gde se prirodna lepota i biološka raznovrsnost kombinuju sa održivim upravljanjem kako bi se omogućilo posetiocima da uživaju u prirodi i nauče o njenom značaju.
Očuvanje zaštićenih područja je ključno za dugoročno očuvanje prirode, biološke raznovrsnosti i pružanje usluga ekosistema od suštinskog značaja za društvo. Njihovom zaštitom Srbija doprinosi globalnim naporima očuvanja okoline i održivog razvoja.
Nelegalni lov i trgovina divljim životinjama kao uzrok ugroženosti
Svake godine, procenjuje se da se ilegalnom trgovinom divljim životinjama širom sveta ostvari profit od nekoliko milijardi dolara, a ova šokantna brojka pokazuje razmere ovog problema.
Nelegalni lov i trgovina divljim životinjama predstavlja oblik ekološkog kriminala ima razorne posledice po biodiverzitet, područja divljih vrsti i ravnotežu ekosistema širom sveta.
Prvi korak u borbi protiv ovog problema je usvajanje i rigorozna primena zakona. Kazne za ilegalan lov i trgovce moraju biti ozbiljne kako bi odvratile potencijalne prestupnike.
Međunarodna saradnja predstavlja ključnu kariku u ovoj borbi, jer nelegalni lov i trgovina ne poznaju granice. Zemlje širom sveta moraju udružiti snage, razmenjivati informacije, sprovoditi zajedničke operacije i razvijati globalne strategije kako bi efikasno suzbile ove štetne aktivnosti.
Takođe, upotreba savremenih tehnologija, kao što su nadzorne kamere i satelitsko praćenje, omogućava bolje praćenje aktivnosti lovokradica i trgovaca divljim životinjama, što znatno olakšava napore u suzbijanju ovih nelegalnih aktivnosti.
Životinje, kao i biljke, predstavljaju dragoceni deo prirodne baštine ove zemlje. Nažalost, sve češće se suočavaju sa brojnim izazovima.
Upravo su zbog toga preduzete mere zaštite i sastavljene liste životinja koje su osetljive, kako na globalnom nivou tako i u Srbiji, kako bismo zaštitili ove životinje i njihova prirodna staništa.
Kroz zajedničke napore društva, nauke, i vlasti, postoji realna prilika da se ove vrste sačuvaju za buduće generacije. Tu se ističe važnost edukacije o važnosti očuvanja prirodne okoline i njenih stanovnika, jer samo uz zajedničku svest i konkretne akcije možemo stvoriti bolju budućnost za ove predivne životinje.