Kako izgleda posao budućnosti i gde ga mladi danas traže?

Devojka sedi u kancelariji za radnim stolom i radi.

Ne traže više svi mladi „siguran posao“. Ne zanimaju ih kartice koje se provlače na ulazu, ni kancelarije bez prozora u kojima se dani ne razlikuju. Sve češće, posao za nove generacije znači slobodu, svrhu, fleksibilnost i mogućnost da rade ono što ih pokreće – a ne samo ono što im je rečeno. Neće svi biti influenseri ni programeri, ali skoro svi žele da rade u okruženju koje ih poštuje, inspiriše i ne sputava.

Poslovi za koje su nas pripremali pre samo 10 godina danas gotovo i ne postoje, dok se svakog meseca otvaraju potpuno nove pozicije – od UX pisaca i growth hakera, do virtuelnih asistenta i stručnjaka za veštačku inteligenciju. Mladi to znaju.

Gde je mesto tog novog posla? Gde se spajaju ideje, laptopovi, ljudi koji menjaju stvari iz korena? Gde se radi punim srcem i bez radnog vremena, ali sa jasnim ciljem? Upravo o tome pričamo u nastavku.

Posao više nije (samo) mesto – to je doživljaj

Ako pitate nekog od 25 godina gde želi da radi, retko ćete čuti odgovor „u banci“ ili „u opštini“. Češće ćete čuti: „negde gde imam slobodu“, „gde mogu da učim“, „gde mogu da budem i u timu, ali i samostalan“. Posao budućnosti za mlade nije hijerarhija, već horizontalna mreža podrške, znanja i izazova. Zaboravite na klasične kancelarije s pregradama – danas su prostori otvoreni, dizajnirani da vas pokrenu, da vam pruže svetlo, pokret, ideju.

Sve više mladih u regionu razmišlja i o mobilnosti – ne žele da budu vezani za jedan grad, jednu državu, jednu lokaciju. Zato raste i interesovanje za centre koji nude sve na jednom mestu, bez osećaja da ste „zaglavili u poslovnom kutku života“. Primera radi, Capital Plaza u Podgorici je tačka susreta upravo tih vrednosti.

To nije samo komercijalna zona – to je kompleks koji objedinjuje kancelarije, restorane, događaje, umetnost i networking u prostoru koji diše zajedno sa ljudima koji ga koriste.

Upravo takva mesta privlače mlade koji žele više – da rade, ali i da stvaraju. Da pored sebe imaju tim, a oko sebe energiju grada koji ne pritiska, već motiviše.

Fleksibilnost više nije luksuz – to je standard

Generacije koje sada ulaze na tržište rada odrasle su uz mogućnost izbora. Bira se sve: sadržaj koji konzumiramo, način komunikacije, pa i kako, kada i odakle ćemo raditi. Fleksibilnost više nije pogodnost koja se nudi u oglasu za posao – ona je postala osnovni uslov. Poslodavci koji to razumeju, grade odnose, ne hijerarhije. Prostor za rad mora pratiti tu logiku: više otvorenosti, više svetla, više prilika da se dan strukturira po potrebi, a ne po pravilu.

Savremeni poslovni prostori koji razumeju te potrebe nisu samo lepo uređeni – oni su funkcionalni, pametno osmišljeni i spremni da se prilagode korisniku. To znači da mladi mogu da rade iz kafića u prizemlju, iz zajedničkog prostora za sastanke, iz svoje kancelarije ili sa terase – ali uvek imaju izbor. A to menja sve.

Fleksibilnost ne znači „raditi manje“, već raditi smislenije, produktivnije i u skladu s ličnim ritmom. Kada imate prostor koji vam dozvoljava da menjate tempo, da birate okruženje i da ne žrtvujete udobnost za formalnost – tada se rađaju ideje, ne samo zadaci.

Pogled iz žablje perspektive na moderne poslovne zgrade.

Posao kao zajednica – ne izolacija

Izolovanost je postala nova epidemija savremenog rada. Frilenseri, digitalni nomadi, hibridni timovi – svi oni mogu raditi od kuće, ali to ne znači da to i žele. Mladi žele da pripadaju. Ne da budu „zaposleni broj 174“, već deo zajednice u kojoj se ideje razmenjuju u hodnicima, na ručku ili na after work događaju.

Zato se coworking prostori i poslovni centri danas ne promovišu samo kao radni prostori, već kao zajednice. Kada mladi biraju gde će raditi ili otvoriti kancelariju, oni gledaju ko sve još tu sedi, da li ima prostora za umrežavanje, da li se dešava nešto inspirativno. Posao nije više samo ono što radimo – već i s kim to radimo, gde, kako i kakvu energiju razmenjujemo.

Posao budućnosti nije u nekoj dalekoj Silicon Valley bajci. On je tu – među nama. On je u gradovima koji se bude, u zgradama koje dišu zajedno s ljudima. Ako se pitate kako da privučete mlade talente, odgovor nije u bonusima, već u vrednostima. A prva vrednost je – prostor koji im pokazuje da su dobrodošli.

Scroll to Top